Crvenkapica

(Najljepše bajke - Bajke uz koje smo odrasli...)

- Bila jednom jedna lijepa djevojcica. Baka joj od barsuna crvenog kapicu napravila. Dijete je od radosti i ljubavi stalno noslilo pa su je Crvenkapicom prozvali.

- Crvenkapica je sa mamom zivjela u kuci pored velike sume, a na drugom kraju sume u maloj usamljenoj kuci stanovala je baka.

- Jedno jutro majka rece Crvenkapici: "Baka se razboljela. Sama je i lezi. Odnesi joj kosaricu sa hranom i popricaj malo sa bakom. Budi dobra. Ne setaj po sumi, ne zaviruj baki po kuci i dodji do vecere."
- "Ne brini majcice. Bicu dobra i sve cu uraditi kako si mi kazala.", nasmija se Crvenkapica, uze korpu sa jelom i krenu u sumu.

- U sumi je bilo svijetlo i mirno. A do bakine kuce daleko. Odjedanput pred Crvenkapicu stupi vuk. "Haaam. Hehehehe. M-mmm-mmmmm."
- Djevojcica nije znala da je to zla opasna zvijer, pa mu bez imalo straha odvrati pozdrav.
- "Hihihiiii. Aaaaaeeeemmmm. Kuda ides tako rano?" upita je umiljato vuk.
- "Idem baki.", odgovori Crvenkapica.
- "Mmmmm-mmm-hmhmhm-mmm. Aaaaa cta to nosis u korpici?", raspitivao se vuk.
- Ne sumnjajuci nista, Crvenkapica isprica da je baka bolesna i da joj nosi vina i kolaca da se okrijepi i ojaca.
- "Aaaahhhhmmmm njammm njam,njam gdje stanuje tvoja baka?"
- "Na kraju sume, ispod tri hrasta, uz lijeskovu zivicu. Nije je tesko naci.", mirno je pripovijedalo dijete.

- Smisljajuci zlo, vuk je mirno isao uz djevojcicu, a onda joj rece: "Mmmmm-mmmm-mmm pogledaj Crvenkapice ovo divno cvijece, poslusaj ptice. Zasto zuris? Mmmm-mmm stici ces i do bake. Hooo Odmori se, uzivaj."
- Crvenkapica podize glavu, pogleda oko sebe i pomisli: "Zaista je lijepo. Znam da je baka bolesna i sama, ubracu joj koji strucak cvijeca, neka se raduje, neka i njoj bude mirisno i radosno. A jos je i rano, pa se mogu malo zadrzati."

- I Crvenkapica, zaboravljajuci na obecanje koje je dala majci, odskakuta sa staze u sumu i pocne brati cvijece. Kako bi koji cvijet ubrala, ucinilo bi joj se da je onaj drugi ljepsi, potrcala bi za njim i tako zagazila sve dublje u sumu.

- A vuk se dade u trk, precicom, pozuri bakinoj kuci. Kad stize tamo, sav zadihan, on proviri kroz prozor. Pa kad vidje da je starica sama u kuci zakuca na vrata. Kuc. Kuc. Kuc.
- "Ko jeee?", javi se baka s postelje.
- "Ja sam. Crvenkapicaaa.", utanji vuk glasom. "Nosim ti bakice, hihihi, malo kolaca. Otvori mi."
- "Pritisni samo kvaku. Vrata nisu zakljucana.", progovori baka.
- Kad vuk to cu, naglo otvori vrata i skoci na uplasenu staricu, i proguta je.

- Zatim, obuce njene haljne, stavi na glavu njenu kapu, legne u krevet i povuce prekrivac sve do njuske, kako ga Crvenkapica ne bi odmah prepoznala. I stade cekati.

- A Crvenkapica je trcala za cvijecem, i kad ga je nabrala toliko da ga gotovo vise nije mogla nositi, sjeti se bake i krene prema njenoj kuci.

- Suma je bivala sve gusca, korijenje drveca smetalo nozi da ide brze, nestade i sunceve svjetlosti, ptice zasutjese. Crvenkapica osjeti strah i nemir udje u njeno malo tijelo. Kad napokon izbi pred bakinu kucicu, zacudi se otvorenim vratima.
- "Bako! Bakice!", zvala je Crvenkapica, ali joj niko ne odgovori.
- "Dobro jutro.", rece dijete, predje preko praga i pridje krevetu.
- Pred njom je lezala njena baka sa kapicom navucenom duboko na lice i njen izgled uplasi djevojcicu.
- "Jao, bakice!", uzviknu Crvenkapica. "Zasto imas tako velike usi?"
- "Da te bolje cujem."
- "A zasto imas tako velike oci?"
- "Da te bolje vidim."
- "A zasto imas tako dugacke ruke?"
- "Da te lakse zgrabim."
- "A zasto su ti bakice, tako velika usta?"
- "Da te lakse progutam, hihihih.", uzviknu vuk, skoci iz postelje i proguta malu Crvenkapicu.

- Zatim sit i zadovoljan, leze opet u bakinu postelju. "Hehehehe he he hmmm mmm mmm."
- Vuk je spavao je i glasno hrkao. Pored bakine kuce prolazio je lovac. I kad je cuo vukovo glasno hrkanje, uplasio se da se starici nije sta desilo i brzo usao u kucicu.
- Na svoje veliko iznenadjenje, u bakinom krevetu vidio je - vuka. Iako je imao spremnu i napunjenu pusku, nije pucao. Uzeo je velike makaze i cak-cak, po vukovom stomaku.
- Odatle prva iskoci Crvenkapica. "Huuuuh. Kako me je bilo strah. Uhhh. U vukovom stomaku je sami mrak."
- Zatim lovac izvuce baku, koja je jedva disala od straha i uzbudjenja.

- Onda su vukov stomak napunili kamenjem i cekali da se vuk probudi. I nisu dugo cekali. A kad ovaj ugleda lovca i pusku, htjede pobjeci, ali nije stigao dalje od praga. Tu uginu, sto od straha, sto od kamenja koga mu je bio pun trbuh.

- Tako su sad svi bili zadovoljni. Lovac je vuku oderao kozu i s njom otisao kuci. Baka je pojela nesto kolaca, popila casu vina, pa se brzo oporavila.
- A Crvenkapica je razmisljala: "Dok sam ziva, necu vise skretati s puta, i sama trcati po sumi." I vratila se kuci.

- Tamo je cekala majka, i nije se ljutila na svoje dijete. Znala je da njena Crvenkapica sada zna i sta je vuk i sta suma i sta put kojim treba ici.

>>NAZAD NA VRH<<
>>NAZAD NA ZABAVNIK<<