Crvenkapica
(Najljepše bajke - Bajke uz koje smo odrasli...)
- Bila jednom jedna lijepa djevojcica. Baka joj od
barsuna crvenog kapicu napravila. Dijete je od
radosti i ljubavi stalno noslilo pa su je
Crvenkapicom prozvali.
- Crvenkapica je sa mamom zivjela u kuci pored
velike sume, a na drugom kraju sume u maloj
usamljenoj kuci stanovala je baka.
- Jedno jutro majka rece Crvenkapici:
"Baka se razboljela. Sama je i lezi. Odnesi joj
kosaricu sa hranom i popricaj malo sa bakom.
Budi dobra. Ne setaj po sumi, ne zaviruj baki po
kuci i dodji do vecere."
- "Ne brini majcice. Bicu dobra i sve cu uraditi kako
si mi kazala.", nasmija se Crvenkapica, uze korpu
sa jelom i krenu u sumu.
- U sumi je bilo svijetlo i mirno. A do bakine kuce
daleko. Odjedanput pred Crvenkapicu stupi vuk.
"Haaam. Hehehehe. M-mmm-mmmmm."
- Djevojcica nije znala da je to zla opasna zvijer,
pa mu bez imalo straha odvrati pozdrav.
- "Hihihiiii. Aaaaaeeeemmmm. Kuda ides tako
rano?" upita je umiljato vuk.
- "Idem baki.", odgovori Crvenkapica.
- "Mmmmm-mmm-hmhmhm-mmm. Aaaaa cta to
nosis u korpici?", raspitivao se vuk.
- Ne sumnjajuci nista, Crvenkapica isprica da je
baka bolesna i da joj nosi vina i kolaca da se
okrijepi i ojaca.
- "Aaaahhhhmmmm njammm njam,njam gdje
stanuje tvoja baka?"
- "Na kraju sume, ispod tri hrasta, uz lijeskovu
zivicu. Nije je tesko naci.", mirno je pripovijedalo
dijete.
- Smisljajuci zlo, vuk je mirno isao uz djevojcicu, a
onda joj rece:
"Mmmmm-mmmm-mmm pogledaj Crvenkapice
ovo divno cvijece, poslusaj ptice. Zasto zuris?
Mmmm-mmm stici ces i do bake. Hooo Odmori
se, uzivaj."
- Crvenkapica podize glavu, pogleda oko sebe i
pomisli:
"Zaista je lijepo. Znam da je baka bolesna i sama,
ubracu joj koji strucak cvijeca, neka se raduje,
neka i njoj bude mirisno i radosno. A jos je i rano,
pa se mogu malo zadrzati."
- I Crvenkapica, zaboravljajuci na obecanje koje
je dala majci, odskakuta sa staze u sumu i pocne
brati cvijece. Kako bi koji cvijet ubrala, ucinilo bi
joj se da je onaj drugi ljepsi, potrcala bi za njim i
tako zagazila sve dublje u sumu.
- A vuk se dade u trk, precicom, pozuri bakinoj
kuci. Kad stize tamo, sav zadihan, on proviri kroz
prozor. Pa kad vidje da je starica sama u kuci
zakuca na vrata. Kuc. Kuc. Kuc.
- "Ko jeee?", javi se baka s postelje.
- "Ja sam. Crvenkapicaaa.", utanji vuk glasom.
"Nosim ti bakice, hihihi, malo kolaca. Otvori mi."
- "Pritisni samo kvaku. Vrata nisu zakljucana.",
progovori baka.
- Kad vuk to cu, naglo otvori vrata i skoci na
uplasenu staricu, i proguta je.
- Zatim, obuce njene haljne, stavi na glavu njenu
kapu, legne u krevet i povuce prekrivac sve do
njuske, kako ga Crvenkapica ne bi odmah
prepoznala. I stade cekati.
- A Crvenkapica je trcala za cvijecem, i kad ga je
nabrala toliko da ga gotovo vise nije mogla nositi,
sjeti se bake i krene prema njenoj kuci.
- Suma je bivala sve gusca, korijenje drveca
smetalo nozi da ide brze, nestade i sunceve
svjetlosti, ptice zasutjese. Crvenkapica osjeti
strah i nemir udje u njeno malo tijelo. Kad napokon
izbi pred bakinu kucicu, zacudi se otvorenim
vratima.
- "Bako! Bakice!", zvala je Crvenkapica, ali joj
niko ne odgovori.
- "Dobro jutro.", rece dijete, predje preko praga i
pridje krevetu.
- Pred njom je lezala njena baka sa kapicom
navucenom duboko na lice i njen izgled uplasi
djevojcicu.
- "Jao, bakice!", uzviknu Crvenkapica. "Zasto imas
tako velike usi?"
- "Da te bolje cujem."
- "A zasto imas tako velike oci?"
- "Da te bolje vidim."
- "A zasto imas tako dugacke ruke?"
- "Da te lakse zgrabim."
- "A zasto su ti bakice, tako velika usta?"
- "Da te lakse progutam, hihihih.", uzviknu vuk,
skoci iz postelje i proguta malu Crvenkapicu.
- Zatim sit i zadovoljan, leze opet u bakinu postelju.
"Hehehehe he he hmmm mmm mmm."
- Vuk je spavao je i glasno hrkao. Pored bakine
kuce prolazio je lovac. I kad je cuo vukovo glasno
hrkanje, uplasio se da se starici nije sta desilo i
brzo usao u kucicu.
- Na svoje veliko iznenadjenje,
u bakinom krevetu vidio je - vuka. Iako je imao
spremnu i napunjenu pusku, nije pucao. Uzeo je
velike makaze i cak-cak, po vukovom stomaku.
- Odatle prva iskoci Crvenkapica.
"Huuuuh. Kako me je bilo strah. Uhhh. U
vukovom stomaku je sami mrak."
- Zatim lovac izvuce baku, koja je jedva disala
od straha i uzbudjenja.
- Onda su vukov stomak napunili kamenjem i
cekali da se vuk probudi. I nisu dugo cekali.
A kad ovaj ugleda lovca i pusku, htjede pobjeci,
ali nije stigao dalje od praga. Tu uginu, sto od
straha, sto od kamenja koga mu je bio pun trbuh.
- Tako su sad svi bili zadovoljni. Lovac je vuku oderao
kozu i s njom otisao kuci. Baka je pojela nesto
kolaca, popila casu vina, pa se brzo oporavila.
- A Crvenkapica je razmisljala:
"Dok sam ziva, necu vise skretati s puta, i sama
trcati po sumi." I vratila se kuci.
- Tamo je cekala majka, i nije se ljutila na svoje
dijete. Znala je da njena Crvenkapica sada zna i
sta je vuk i sta suma i sta put kojim treba ici.